Abstract Title: * Arheoastronomsko istraživanje Feliks Romulijane Authors: * Aleksandra Bajić i Milan Dimitrijević Institution: * Društvo "Vlašići", Beograd, Srbija Preferred format: * Oral Abstract Text: * Feliks Romulijana je jedan od poslednjih spomenika rimske monumentalne arhitekture, koja je u jasnoj vezi sa klasičnim rimskim politeizmom. Sastoji se od fortifikacije u kojoj se nalaze rezidencijalni kompleks, dva hrama, terme i žitnica kao i od sakralno-funerarnog kompleksa na susednom brdu Magura, oko 1km istočno od fortifikacije, gde postoje dva velika tumulusa i dva mauzoleja. Arheolozi smatraju da su tu sahranjeni posmrtni ostaci cara Galerija (Galerius Valerius Maximinus Augustus) i njegove majke Romule. Pored ovih građevina, na prevoju koji vodi do Magure postoje ostaci raskrsnice, gde se put ka rezidencijalnom kompleksu ukrštao sa putem ka Maguri. Na raskrsnici je bio sagrađen Tetrapilon. 100m južno od Tetrapilona se nalaze i ostaci velike pravougaone građevine, koja je ispitana samo sondažno. Utvrđeno je da je bila bogato ukrašena mnoštvom kockica mozaika, od kojih je dosta pozlaćeno, što ukazuje na važnost građevine. Poznato je da su Rimljani koncipirali svoja naselja prena stranama sveta, da su Cardo i Decumanus imali veoma značajno mesto u rimskoj arhitekturi. Takođe je poznato da su određivali svoje praznike prema astronomskim događajima (izlasci i zalasci Sunca i zvezda), o čemu je pisao Ovidije u svom delu Fasti. Ovaj rad je pokušaj da se utvrdi koji su praznici slavljeni u Feliks Romulijani i koja su božanstva smatrana zaštitnicima njenih žitelja. Ikonografske predstave, nađene na lokalitetu u obliku skulptura, reljefa ili mozaika upućuju na slavljenje Dionisa i Arijadne, Jupitera, Herkula i Eskulapa i verovatno Demetre i Hekate. Pretpostavka je da su njihovi praznici određivani posmatranjem Sunca i zvezda proverena je (nakon geodetskog snimanja horizonta) korišćenjem astronomskog softvera RedShift 7. Stajne tačke za posmatanje su određene prema pravilima rimskog graditeljstva. Ispitani su međusobni odnosi građevina sakralno funerarnog kompleksa te je nađeno nekoliko astronomski značajnih pravaca. Rezidencijalni kompleks Feliks Romulijane ima jednu glavnu ulicu, u pravcu istok-zapad, dakle Decumanus Maximus, koja se proteže od glavne, istočne kapije (Porta Pretoria) starije fortifikacije, do zapadne kapije (Porta Decumana). Ne postoji ulica u pravcu sever-jug, dakle, nedostaje Cardo Maximus, a samim tim i razlog da glavna geodetska tačka kompleksa (Groma, Umbilicus) bude na spoju tih ulica. Zato je pretpostavljeno da se ta glavna tačka nalazila na najvišoj tački rezidencijalnog kompleksa, na zapadnoj kapiji starije fortifikacije (Porta Pretoria). Nakon astro-geodetskog snimanja iz te tačke, utvrđeno je da je severno podnožje manjeg tumula na Maguri tačno na geografskom istoku, što je provereno i na satelitskim mapama (Pretpostavljena Groma i severno podnožje manjeg tumula imaju potpuno istu geografsku širinu). Dalja analiza, u kojoj je korišćen astronomski softver Red Shift 7, je pokazala da su građevine na Maguri u stvari precizni orijentiri na horizontu, koji omogućavaju utvrđivanje datuma važnih praznika, te da su ti praznici u potpunoj korelaciji sa ikonografskim predstavama, koje su nađene na arheološkom lokalitetu. Time je pretpostavljena pozicija glavne geodetske tačke rezidencijalnog kompleksa postala znatno verovatnija. Strukture na istočnom horizontu Strukture na Maguri (tumulusi) predstavljaju precizne orijentire na horizontu i za posmatrače iz hramova na lokalitetu (manji hram u severnom i veći u južnom delu kompleksa). Posmatranjem izlaska Sunca iz hramova su se mogli odrediti glavni praznici, i to oni isti, koji su se mogli odrediti posmatranjem sa Grome. Lokalitet je interesantan za arheoastronomsku analizu iz nekoliko razloga: rimski vladar koji ga je zidao nije bio rimskog porekla, otac mu je bio Tračanin a majka Dačanka. Ispostavlja da su i lokalne tradicije imale svoj udeo u koncipiranju njegovog memorijalnog kompleksa; Feliks Romulijana je jedno od poslednjih mesta u Evropi na kojima se može ispitivati veza astronomije sa rimskom politeističkom religijom. Veoma brzo po njenoj izgradnji, nova religija će izvršiti radikalnu desakralizaciju neba i nebeskih tela. Nebeska tela više neće biti Numina Divina, već će postati obične grudve materije u rukama novog, jedinog boga; na kraju, arheoastronomska analiza može da pomogne u definisanju redosleda izgradnje pojedinih građevina u kompleksu.